subjektivni osecaj kada me tata posalje po drva
Η «Βιρτζίνα» αφηγείται μια ιστορία από ένα σερβικό χωριό του 19. αιώνα κοντά στην Αδριατική Θάλασσα. Λόγω της ακραίας πατριαρχικής κουλτούρας, υπάρχει η δεισιδαιμονία ότι οι οικογένειες χωρίς αρσενικούς απογόνους είναι καταραμένες. Όταν η σύζυγος γεννάει την τέταρτη κόρη τους, ο πατέρας αποφασίζει ότι το παιδί θα γίνει η λεγόμενη «Βιρτζίνα» και θα ζήσει ως άντρας.
Η «Βιρτζίνα» δεν παίζεται σε κινηματογράφους αυτή τη στιγμή.
Ακολούθησε την ταινία στην εφαρμογή για ειδοποίηση όταν προστεθούν προβολές.

Προβολές για Βιρτζίνα, ενημερωμένες κάθε πρωί
Διάλεξε σινεμά και πάρε υπενθύμιση πριν κατέβει.
subjektivni osecaj kada me tata posalje po drva
ti si ćerko tatin sin
„bolje ti je da si muško”i onda se pitamo zašto žene vekovima pokušavaju da pobegnu od tuđih očekivanja virdžina mi je baš težak film ali na onaj način kada te ne šokira jedna scena nego ti se polako uvuče pod kožunajjezivije mi je što stevan nije ni prokletstvo ni čudosamo dete koje su odrasli odlučili da pretvore u nešto što njima odgovaracela ta ideja da porodica mora da ima sina da devojčica mora da poništi sve žensko u sebi da bi bila dovoljno vredna i da joj se čak i ljubav i budućnost određuju unapred… baš boli i što više gledaš sve je manje jasno gde prestaje običaj a gde počinje nasiljemarta keler je neverovatnau njenom stevanu ima toliko potisnutog besa zbunjenosti i tuge da neke stvari film uopšte ne mora da ti objasnii iskreno posle ovog filma mi je samo još jednom došlo da kažem: kako je patrijarhat uspeo da bude toliko kreativan u smišljanju načina da ljudima zakomplikuje život? težak tužan i baš važan film
Διηγείται την ιστορία μιας οικογένειας του 19ου αιώνα σε ένα πατριαρχικό σερβικό χωριό που μεγαλώνει την τέταρτη κόρη του ως αγόρι για να παρακάμψει μια δεισιδαιμονική κατάρα.
Σκηνοθετήθηκε από τον Σρντςν Καράνοβιτς το 1991, σηματοδοτώντας μια σημαντική είσοδο στον ύστερο γιουγκοσλαβικό κινηματογράφο.
Πλήρες πρόγραμμα στο Mood.